Lagana

Jeste li već shavatili da postoje dvije vrste ljudi: oni koji vjeruju da je svijet stvoren za njih i oni koji vjeruju da je svijet stvoren jednako za svih?
Jeste li već upoznali nekoga tko vjeruje da je bogom dan, da sve što postoji na ovome svijetu služi isključivo da bi zadovoljilo njegova prava, želje, prohtjeve? Doslovno sve, od svakog detalja, svake tehničke naprave koju iuzbaci tržište, do svakog čovjeka, na koncu, do vlastite djece? Jeste li već upoznali nekog tko je savršeni glumac i savršeni režiser svojeg života, kojem i vlastita djeca služe isključivo samo zato da bi podržala njegovu sliku o vlastitoj savršenosti i vlastitoj uzvišenosti? Netko tko je dovoljno lukav da se prikrije svoje pravo lice, dovoljno promišljen da sustavno stvara o sebi sliku savršene dobrote, čak žrtve, i pri tome ubija duše onih koji o njemu ovise, pri tome čin savršeni zločin, zločin bez kaznenog djela, bez vdljivih tragova, bez osude, bez kazne?
Ako niste, predstavit ću vam jedan takav primjerak ljudske vrste.
Zašto to radim? Samo zato jer sam sve već pokušala da sebe i svoju djecu zaštitim, sve što navode oni koji pokušavaju pomoći žrtvama obiteljskog nasilja. Ali, nije pomoglo. Sada više nemam ideja. Možda netko od vas ima srkiveni as u rukavu, nešto što bi mi pomoglo da pronađem konačno rješenje?

Priča je dugačka, ne mogu je napisati u jednom dahu, zato vas molim za strpljenje.

Lagana je obrisala sve tragove sebe. Stare sebe. One uporne i dosadne sredovječne žene s bogatim životnim iskustvom koja se pokušava otrgnuti sivilu svakodnevice i stravi koju donosi spoznaja o brzini proticanja vremena. Koja se rudi ostati budna do kasno u noć i probuditi sve one koji se prave da spavaju, umjesto da se prepusti običnom snu običnih žena koje paze na svoj ten, liniju, bore i celulit.
Potrgala je stranice i lopticama zgužvanog papira gađala u koš za smeće. Još je uvijek dobro gađala. Možda se vrati sportu. A možda bi bila dovoljna i lagana rekreacija?
Možda je to priprema za okretanje neke nove stranice, a možda i nije. Nije više bila sigurna što je točno htjela postići tim činom trganja stranica.
Jedino u što je bila sigurna je da joj je svega bilo dosta.
Dosta proze.
Vraća se poeziji.
Ajmo, pjesma!!!